Iz beležnice WebToRehab-a
Tokom poslednjih 18 godina sarađivali smo sa privatnim zdravstvenim ustanovama različitih specijalnosti. Kroz ovaj serijal ne delimo marketinške teorije, već obrasce koje smo iznova prepoznavali u svakodnevnom radu sa klinikama, lekarima i njihovim timovima.
Primeri koji se pominju u tekstovima zasnovani su na stvarnim situacijama, ali su nazivi klinika, pojedini detalji i okolnosti izmenjeni ili anonimizovani kako bismo zaštitili poverljivost naših klijenata. Cilj ovog serijala nije da ukaže na pojedinačne slučajeve, već da podeli iskustva i lekcije koje mogu biti korisne svakoj privatnoj zdravstvenoj ustanovi.
Ovaj tekst nije o tome da li bonusi treba da postoje. Već o tome da li sistem nagrađivanja meri ono na šta zaposleni zaista mogu da utiču.
Kada ljudi pomisle na sastanke između marketinške agencije i direktora privatne klinike, obično zamišljaju razgovore o Google Ads kampanjama, društvenim mrežama ili novom web sajtu.
Takvih tema svakako ima, ali tokom godina mnogo češće smo razgovarali o nečemu sasvim drugom - o ljudima.
Upravo tada gotovo uvek dođemo do iste teme - bonusi.
Većina sistema nagrađivanja nastaje iz dobre namere. Direktor želi da motiviše tim, poveća broj zakazanih pregleda ili unapredi efikasnost rada. Na prvi pogled, logično je da zaposleni koji donose bolje rezultate budu i bolje nagrađeni.
Međutim, jedno pitanje retko se postavlja.
Da li zaposleni zaista može da utiče na rezultat koji merimo?
Tokom poslednjih 18 godina upravo je odgovor na to pitanje najčešće određivao da li će jedan sistem funkcionisati ili će, posle početnog entuzijazma, postati izvor nezadovoljstva.
Jedan obrazac posebno se izdvojio.
Mnoge privatne klinike preuzele su modele nagrađivanja koji su decenijama prisutni u prodajnim organizacijama.
Takvi sistemi odlično funkcionišu u industrijama u kojima prodavac aktivno utiče na odluku kupca.
Na primer, u direktnoj prodaji, osiguranju ili prodaji telekom usluga, kvalitet razgovora često odlučuje da li će kupovina biti realizovana.
Što je prodavac uspešniji, veća je verovatnoća da će ostvariti bolji rezultat.
U privatnom zdravstvu situacija je često drugačija.
Pacijent koji poziva kliniku u velikom broju slučajeva nije osoba koju tek treba ubediti da zakaže pregled.
Pre nego što je uzeo telefon, možda je već:
Drugim rečima, najveći deo odluke već je doneo.
Telefon nije početak procesa.
Telefon je njegov nastavak.
Ovo je možda najvažnija lekcija koju smo naučili radeći sa privatnim klinikama.
Kada pacijent pozove ustanovu, zaposleni u call centru najčešće nema zadatak da stvori potrebu. Potreba već postoji. Njegov zadatak je mnogo važniji - da ne naruši poverenje koje je pacijent prethodno izgradio.
To poverenje nije nastalo tokom telefonskog razgovora. Gradilo se danima, a ponekad i nedeljama. Kroz preporuke, sadržaj na web sajtu, Google recenzije. Kroz video materijale, razgovore sa porodicom. Kroz sve one male dodirne tačke koje smo u prethodnim tekstovima nazvali putem pacijenta.
Upravo zato ulogu call centra ne posmatramo kao klasičnu prodaju.
Posmatramo je kao jedan od najvažnijih trenutaka u kome se poverenje može potvrditi ili izgubiti.
Ako je komunikacija ljubazna, jasna i profesionalna, pacijent će gotovo uvek napraviti sledeći korak.
Ako nije, sav trud uložen u marketing može biti doveden u pitanje u samo nekoliko minuta razgovora.
Jedan od razloga zbog kojih dolazi do nesporazuma između različitih timova u privatnim klinikama jeste to što svi gledaju isti rezultat, ali iz potpuno različitih uglova.
Na kraju meseca svi gledaju istu tabelu, ali retko postavljaju pitanje:
Ko je na koji deo ovog rezultata zaista mogao da utiče?
Upravo tu najčešće nastaju nesporazumi.
Ako je marketing doveo manji broj kvalitetnih upita, call centar će imati manje prilika da zakaže preglede.
Ako je broj upita ostao isti, ali se povećao broj propuštenih poziva ili je komunikacija bila lošija, rezultat će takođe biti slabiji.
Ako lekar nema dovoljno vremena da pacijentu objasni tok pregleda ili terapije, iskustvo pacijenta može biti narušeno bez obzira na kvalitet kampanje ili razgovora sa recepcijom.
Drugim rečima, svi učestvuju u istom procesu, ali svaki tim odgovara za drugi deo puta pacijenta.
Kada se te granice jasno definišu, mnogo je lakše razumeti zbog čega je došlo do određenog rezultata.
Ovo je možda najvažnija poruka ovog članka.
Ne samo kada govorimo o call centru.
Već o celoj organizaciji.
Ako zaposleni ne može da utiče na određeni rezultat, veoma je teško očekivati da će sistem nagrađivanja dugoročno biti doživljen kao pravedan.
Zato smo tokom godina direktorima klinika često postavljali jedno jednostavno pitanje:
"Da li biste želeli da neko meri vaš rad na osnovu stvari koje ne možete da kontrolišete?"
Odgovor je gotovo uvek bio isti – “Naravno da ne.”
Isto važi i za ostale članove tima.
To ne znači da broj zakazanih pregleda nije važan, naprotiv. To je jedan od najvažnijih pokazatelja uspeha cele klinike.
Ali nije nužno najbolji pokazatelj rada svake pojedinačne osobe koja učestvuje u tom procesu.
Ne postoji univerzalna formula koja odgovara svakoj zdravstvenoj ustanovi.
Međutim, tokom rada sa privatnim klinikama pokazalo se da je mnogo korisnije kada svaka pozicija ima jasno definisane odgovornosti
Važno je primetiti da se ovi pokazatelji međusobno dopunjuju.
Nijedan tim ne funkcioniše izolovano, ali svaki tim ima deo procesa za koji je prvenstveno odgovoran.
Kada se odgovornosti jasno podele, mnogo je manje prostora za međusobna prebacivanja odgovornosti.
Jedna privatna klinika sa kojom smo sarađivali imala je veoma kvalitetan medicinski tim i stabilan priliv novih upita.
Ipak, direktor je bio nezadovoljan rezultatima call centra. Razlog je bio jednostavan. Bonus zaposlenih zavisio je gotovo isključivo od broja zakazanih pregleda.
Na prvi pogled, sistem je delovao logično. Međutim, detaljnija analiza pokazala je nešto zanimljivo.
U mesecima kada su kampanje bile posebno uspešne i kada je veliki broj ljudi već imao jasnu nameru da zakaže pregled, procenat uspešno zakazanih termina prirodno je rastao.
Kada je interesovanje bilo manje ili kada su pacijenti više istraživali pre donošenja odluke, isti zaposleni ostvarivali su slabije rezultate, iako se njihov način rada nije promenio.
To je dovodilo do frustracije.
Zaposleni su imali utisak da njihov bonus više zavisi od kvaliteta marketinških kampanja nego od njihovog rada.
Umesto da menjamo sistem nagrađivanja preko noći, predložili smo da se pažnja usmeri i na pokazatelje koji su u potpunosti pod kontrolom call centra.
Od tog trenutka razgovori unutar tima postali su mnogo konstruktivniji.
Umesto pitanja:
"Koliko ste pregleda prodali ovog meseca?"
Mnogo češće se postavljalo pitanje:
"Kako možemo da unapredimo iskustvo svakog pacijenta koji nas pozove?"
I upravo ta promena načina razmišljanja bila je mnogo važnija od same promene KPI-jeva.
Kada biste danas analizirali rad svog call centra, da li biste više pažnje posvetili broju zakazanih pregleda ili kvalitetu razgovora koji prethodi tom zakazivanju?
Šta od toga zaposleni zaista mogu da unaprede svojim radom?
Odgovor na ovo pitanje često predstavlja prvi korak ka pravednijem i efikasnijem sistemu nagrađivanja.
Jedan od najzdravijih timova koje smo imali priliku da upoznamo nije bio onaj sa najvećim bonusima. Bio je to tim u kome je svako znao za koji deo procesa je odgovoran.
Marketing nije pokušavao da rešava probleme recepcije. Recepcija nije preuzimala ulogu prodajnog tima. Lekari nisu razmišljali o budžetu za Google Ads. A menadžment nije donosio zaključke na osnovu jednog broja u tabeli.
Svako je znao svoj deo puta pacijenta. I upravo zato ceo sistem je funkcionisao mnogo bolje.
To je možda i najveća lekcija koju smo naučili.
Ljudi ne rade kvalitetnije zato što imaju više KPI-jeva. Rade kvalitetnije kada razumeju svoju ulogu i imaju osećaj da se njihov rad meri pravedno.
Kada govorimo o bonusima, vrlo je lako usmeriti pažnju na procente, tabele i mesečne rezultate.
Međutim, mnogo važnije pitanje glasi:
Šta zapravo želimo da podstaknemo?
Ako želimo kvalitetniju komunikaciju, treba da merimo kvalitet komunikacije.
Ako želimo manje propuštenih poziva, treba da merimo propuštene pozive.
Ako želimo bolje iskustvo pacijenata, treba da merimo ono što na to iskustvo zaista utiče.
Broj zakazanih pregleda ostaće važan pokazatelj uspeha svake privatne klinike. Ali on je rezultat rada mnogo različitih ljudi i procesa. Kada to razumemo, mnogo je lakše napraviti sistem u kome marketing, call centar, lekari i menadžment ne rade jedni protiv drugih, već zajedno.
Na kraju krajeva, pacijent ne vidi odvojene sektore. Za njega postoji samo jedna klinika.
I jedno iskustvo.
Kada sarađujemo sa privatnim zdravstvenim ustanovama, ne posmatramo marketing kao izdvojenu aktivnost.
Podjednako nas zanimaju način na koji se pacijent informiše, kako izgleda prvi telefonski razgovor, da li postoji jasna komunikaciona skripta, kako funkcioniše recepcija i da li svi članovi tima razumeju svoju ulogu u procesu.
Zbog toga, pored razvoja marketinških kampanja, često učestvujemo u izradi komunikacionih skripti, edukaciji zaposlenih koji rade sa pacijentima, definisanju procesa i analizi korisničkog iskustva.
Jer kampanja može dovesti pacijenta do telefona. Ali kvalitet organizacije odlučuje šta će se dogoditi nakon toga.
Tokom godina retko smo imali situaciju da je jedan tim bio isključivi razlog dobrih ili loših rezultata klinike.
Gotovo uvek je odgovor bio u saradnji.
Kada marketing, recepcija, lekari i menadžment razumeju da učestvuju u istom procesu, nestaje potreba za traženjem krivca. Ostaje zajednički cilj.
Da svaki pacijent dobije iskustvo zbog kog će bez razmišljanja ponovo ukazati poverenje istoj klinici.
Najveći problemi koje smo rešavali u privatnim klinikama retko su imali jedan uzrok. Gotovo uvek su bili rezultat više malih propusta koji su se događali na različitim mestima tokom puta pacijenta. Upravo zato svaku kliniku posmatramo kao sistem, a ne kao skup pojedinačnih marketinških aktivnosti.
Ne. Bonusi mogu biti odličan način motivacije kada su zasnovani na jasno definisanim ciljevima i pokazateljima na koje zaposleni mogu da utiču. Ovaj tekst ne dovodi u pitanje postojanje bonusa, već način na koji se definišu kriterijumi za njihovo ostvarivanje. Svaka klinika ima drugačiju organizaciju i zato ne postoji univerzalan model koji odgovara svima.
Apsolutno. Broj zakazanih pregleda jedan je od najvažnijih pokazatelja uspeha cele klinike. Međutim, važno je razlikovati pokazatelje uspeha organizacije od pokazatelja uspeha pojedinačnih timova. Kada se te dve stvari poistovete, lako dolazi do pogrešnih zaključaka i međusobnog prebacivanja odgovornosti.
Na osnovu iskustva iz rada sa privatnim klinikama, mnogo pažnje vredi posvetiti kvalitetu prvog kontakta.
Sve su to elementi koji direktno utiču na iskustvo pacijenta i u potpunosti su pod kontrolom zaposlenih koji vode razgovor.
Dobro pripremljena skripta ne služi da razgovor učini neprirodnim. Njena uloga je da obezbedi da svaki pacijent dobije tačne informacije i isti nivo kvaliteta komunikacije, bez obzira na to ko se javio na telefon.
Najbolje skripte nisu napisane kao tekst koji se čita. One predstavljaju vodič koji zaposlenima daje sigurnost i pomaže da razgovor bude dosledan.